Thursday 26 January 2012

O golicanju mašte

Čarls Darvin je u svom poznatom delu o ekspresiji emocija kod ljudi i životinja (1872), na vividan način, opisao kompleksne instinktivno emocionalne sisteme, koji u svoj svojoj raznovrsnosti, plene našu pažnju omogućujući da sebe prepoznajemo u nizu životnih situacija koje očito nisu samo specifične za nas hominide, nego i za širi životinjski svet sisara.

Opisi vokalizacija, facijalne ekspresije, refleksnih senzo-motornih radnji i kompleksnijih ponašajnih obrazaca u različitim emocionalnim situacijama prosto izviru u saću života naglašavajući principe opstanka različitih vrsta kroz opise emocionalne ekspresivnosti svake jedinke ponasob.

U odeljku posvećenom istraživanju sreće, radosti, ushićenja vrlo smelo uvodi ulogu golicanja koje oslobadja smeh kod najmlađih pokolenja kako ljudskih, tako i antropoidnih majmuna, sve vreme pronalazeci načina da dotakne i kompleksnija pitanja humora, imaginacije, smeha ili osmeha odraslog čoveka.

Da ove teme nisu bile samo bledo navučene antropomorfističke teze, pobrinulo se niz istraživača iz neuro-bihejvioralnih oblasti.

M.D.Ross, M. J. Owren-a i E. Zimmermann su pre dve godine objavili svoju studiju akustične (fonološke) glasovne analize 'smeha' izazvanog golicanjem kod 4 vrste velikih majmuna (orangutana, gorila, šimpanza i bonoboa) i ljudskih infanta s ciljem da ustanove evolucione korene vokalne ekspresivnosti. Ustanovili su da, bez obzira, što se smeh odojčadi, razlikovao od glasovnih mogucnosti svih preostalih (po svojoj specifično vokalno bogatijoj ekspresivnosti povezanoj sa raznovrsnijim socijalnim kontekstima), istovremeno se mogu ustanoviti i bliže veze sa zvucima smeha pri golicanju i sponatnoj igri koje proizvode afrički primati (upućujući na našeg zajedničkog evolucionarnog rođačkog pretka koji se 'smejao' negde pre 10 do 16 miliona godina), nego sa azijatskim orangutanima koji su više proizvodili zvuke svojstvene ostalim sisarima.

. . .

Trenuci kada je grupa šimpanza prvi put osetila miris nesputanog otvorenog prostora i mogućnost da slobodno iskorači iz zatočeništva kaveza u kome su boravili 30 godina, sponatno su obasjale njihove facijalne ekspresije osmesima nenadane sreće koju su odmah međusobno podelili grleći se...